Sljepulje - morski ljigavci

Sljepulja je zauzela mjesto prve pratilje u izboru najružnije životinje po sudu Biologije s Bedenko.

U sljepulje Myxinidae pripada više od 50 vrsta životinja. Duge su najčešće 25 do 100 centimetara. Sljepulje pripadaju kralješnjacima (Vertebrata) te se zajedno s paklarama svrstavaju u kružnouste (Cyclostomata). Kružnouste su ribolike životinje koje nemaju čeljusti (Agnatha).
 

Rađaju se kao hermafroditi (dvospolci) s razvijenim muškim i ženskim spolnim organima, nakon čega se razviju ili kao mužjaci ili kao ženke, no mogu i promijeniti spol.

 Sljepulje su, kao što im ime kaže, gotovo slijepe. Njihove slabo razvijene oči nalaze se pod kožom. Loš vid nadoknađuju istančanim osjetom njuha i osjetom opipa. Kraj ustiju imaju 4 pipka.

Na jeziku imaju strukturu nalik rašpi s oštrim zubićima.  Imaju 5 do 15 pari škrga. Nemaju ljuske, a u koži imaju brojne sluzne žlijezde koje izlučuju velike količine sluzi.

Sluz sljepulja ima obrambenu ulogu. U dodiru s vodom postaje gusta i ljepljiva. Žličica sljepuljine sluzi za časak će vrč vode pretvoriti u gustu sluz.

Ta sluz ima potporna vlakanca zbog kojih je iznimno otporna i teško se skida. Ribe koje napadnu sljepulju mogu se ugušiti ako im sluz prekrije škrge. Zato sljepulje jedu hobotnice i morski sisavci pa čak i ljudi.

Sljepulje imaju primitivan krvožilni sustav s čak četiri srca! Nemaju lubanju, a kostur im je u cjelosti hrskavičan. Nemaju veliki niti mali mozak (cerebrum i cerebellum).
Metabolizam im je spor te mogu izdržati i do 7 mjeseci bez hrane. Većinu vremena provode zakopane u sediment, a hrane se morskim mnogočetinašima, ali i ribama. Kroz usta, škrge ili analni otvor ulaze u mrtvu ili umiruću ribu te je proždiru iznutra.
Žive u hladnim i umjerenim morima, a nađene su na dubinama do 5000 metara.

Svake se godine od 2009. obilježava Dan sljepulja treće srijede u mjesecu listopadu. Ove godine je to 17. listopada.

Dan je to koji slavi važnost nepopularnih i nelijepih životinja diljem svijeta.

Simpatična "nakaza"

Golokrtičasti štakor je prema izboru pratitelja stranice Biologije s Bedenko na facebooku osvojio ne tako laskavu titulu najružnije životinje. Velika mu je konkurencija bila riba sljepulja.

Golokrtičasti štakor (Heterocephalus glaber) je glodavac koji živi u podzemnim hodnicima u istočnoj Africi, posebno Etiopiji, Keniji i Somaliji.

Zanimljiv je iz mnoštvo razloga. Kao prvo, golokrtičasti štakor je samo jedan od dva zadružna sisavca. Kolonije golokrtičastih štakora slično su organizirane kao i kolonije zadružnih kukaca, pčela, mrava i termita.

U kolonijama živi između 20 i 300 životinja, najčešće oko 80. Samo se jedna ženka razmnožava i ona predstavlja kraljicu. Samo se 1 do 3  mužjaka razmnožavaju. Ostali su članovi kolonije radnici i privremeno su sterilni. Kraljica živi oko 13 do 18 godina, a nakon njezine smrti nastaje velika borba te ju nasljeđuje druga ženka. Mladunce kraljica doji oko 1 mjesec nakon čega ih radnici hrane izmetom dok ne postanu spremni za krutu hranu. Odrasli se golokrtičasti štakori hrane gomoljima, ali također jedu vlastiti izmet (koprofagija).

Golokrtičasti je štakor jedini poikilotermni sisavac. Njegova se temperatura mijenja s temperaturom okoliša. Ima vrlo nizak metabolizam što smanjuje njegove potrebe za kisikom kojeg u podzemnim hodnicima ima jako malo. Uz to njegova krv ima velik afinitet prema kisiku te veže sav dostupan kisik mnogo efikasnije. Ima malen kapacitet pluća.

Golokrtičasti su štakori gotovo slijepi, krake dlake i skoro gole naborane blijede kože. Veliki su oko 10 centimetara, mase oko 30 grama s time da su zabilježeni štakori mase od čak 80 grama.
Zanimljivi su i stoga što su praktički neosjetljivi na bol. Nedfostaje im neurohormon (neurotransmiter) odgovoran za prenošenje osjeta boli.

Vjerojatno i zbog niskog metabolizma golokrtičasti su štakori rekorderi među glodavcima u dugovječnosti. Žive čak do 28 godina! Uz to su otporni na rak. Kod njih rak nije zabilježen te stoga genetičari proučavaju njihov genom ne bi li dobili uvid u tajne starenja i pojave raka. Genom golokrtičastog štakora  sekvencioniran je 2011. godine.

Zašto nas boli ispod rebara kada trčimo?

Tijekom trčanja čak 70% trkača povremeno osjeća oštre bolove s jedne strane ispod rebara. Ne zna se točno što uzrokuje te bolove, ali teorija barem ne nedostaje. 

 

Jedno je objašnjenje istezanje ligamenata kojima su unutrašnji organi poput želuca i jetre pričvršćeni za dijafragmu. Dok trčimo organi poskakuju gore dolje na ligamentima. Prilikom svakog izdisaja dijafragma se opušta i diže, a kod udisaja se ta zvonolika mišićna struktura steže i povlači prema dolje. Moguće je da zbog toga dolazi do bolova uslijed istezanja ligamenata. 
 

Druga teorija govori da dijagfragma tijekom intenzivnog rada ostaje bez kisika te da ishemija dovodi do bolova. 

Treća pak teorija kazuje da dok trčimo naše tijelo treba više kisika. Slezena je krvotvorni organ koji se tada steže kako bi napravio autotransfuziju. Zbog tog stezanja i ishemije u samoj slezeni osjećamo bolove.

 

 

 

Neke teorije objašnjavaju bolove tijekom trčanja iritacijom trbušne maramice (peroteneuma), a neke okrivljuju prsni dio kralješnice.
 

 

Koji god bio uzrok bolova kod trčanja (a slični se bolovi javljaju i kod plivanja, premda im nisam posvjedočila) prevencija uključuje jačanje trbušnih mišića, izbjegavanje obroka 2 sata prije trčanja, pijenje puno vode, istezanje prije vježbanja i zagrijavanje. U slučaju pojave bolova, usporite, stanite i naizmjence istegnite obje ruke u zrak, a ponekad pomaže i pritisak i masaža bolnog mjesta.

Modri loptaš

Physalia physalis ili modri loptaš pripada skupini žarnjaka kojoj pripadaju životinje koje karakteriziraju žarne stanice (nematociste) i izmjena spolne generacije (meduza) i nepolne generacije (polip). Žarnjacima pripadaju organizmi poput poput smeđe vlasulje, hidre, crvenog koralja i uhatog klobuka.

Modri loptaš nije meduza. On također nije niti jedna životinja. Sastoji se od kolonije brojnih pojedinačnih polipa (zooida). Ti su polipi toliko specijalizirani da su izgubili samostalnost.

Koloniju grade četiri tipa polipa. Jedan polip postaje velika plinom ispunjena plutača (pneumatofor) koja može dosezati visinu 15 centimetara, a promjer joj iznosi 30 centimetara te drži koloniju na površini otvorenog mora.

Drugi polipi postaju specijalizirane lovke za hranjenje (gastrozoidi) , hvatanje plijena i obranu (daktilozoidi) ili polipi za razmnožavanje (gonozoidi). Lovke modrog loptaša mogu dosezati čak 50 metara!

Modri loptaš pripada planktonu. Kreće se nošen strujom vode ili ga pokreće vjetar. Živi na otvorenom moru, a valovi ih ponekad nanesu na obalu. Svojim lovkama hvata manje ribe, rakove i druge planktonske organizme. Na daktilozoidima ima žarne stanice sa snažnim neurotoksinom kojim omamljuje plijen.

Kolonije su odvojena spola. Gonozoidi stvaraju gamete koje ispuštaju u more. Nakon oplodnje, razvija se ličinka. Pupanjem iz ličinke nastaje nova kolonija.

Leteća opasnost

Komarci su kukci dvokrilci (Diptera). Postoji oko 3000 vrsta komaraca. Hrane se cvjetnim nektarom, a ženke da bi mogle polegnuti jaja moraju popiti obrok krvi. Pri svakom obroku ženka komarca usiše oko 5 mikrolitara krvi domaćina. U slini ženke komarca nalazi se antikoagulans koji sprečava zgrušavanje krvi. Zbog reakcije imunološkog sustava na proteine iz sline komarca dolazi do svrbeža i otoka na mjestu uboda.

 

Komarce privlači izdahnuti CO2, mliječna kiselina i neke tvari u znoju žrtve te sam znoj jer komarci vole vlagu. Ne ispuštaju svi jednake količine CO2. Trudnice primjerice ispuštaju više CO2. Pojedini ljudi imaju različite količine pojedinih tvari u znoju, primjerice veća količina steroida i kolesterola na koži navodno privlači komarce. Ljudi koji se manje znoje rjeđe su žrtvom ugriza komarca. Također ih privlači toplina i kretanje žrtve, jer ako se kreće... mora da je živa, a time i puna krvi.

 

 

Komarci, osim što su dosadni mogu biti i opasni. Prenose malariju, žutu groznicu, denga hemoragijsku groznicu i različite viruse koji uzrokuju encefalitis.

 

Malariju prenose komarci roda Anopheles, a bolest uzrokuje jednostanični protist roda Plasmodium. Malarija je bolest od koja je, prema WHO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji), samo u 2010. godini oboljelo 26 milijuna osoba, a od nje je umrlo više od 300 000 ljudi. Bolest je raširena u tropskom i suptropskom području, a strahuje se da bi se s globalnim zatopljenjem komarci Anopheles, koji su njezini prijenosnici, mogli rasprostraniti čak i u Hrvatskoj.

Žutu groznicu prenosi komarac Aedes aegypti. Bolest je rasprostranjena u Africi i dijelovima Južne Amerike. Ekološki minimum za razvoj ovog komarca iznosi 23 stupnja celzijeva, stoga ne moramo za sada strahovati od žute groznice u Hrvatskoj. Smrtnost ove virusne bolesti iznosi naime od 20 do čak 50%.

 

 

Komarci roda Aedes i Culiseta prenose i različite viruse koji uzrokuju encefalitis.

 

Denga hemoragijsku groznicu uzrokuju virusi Filiviridae, a prenose ju tigrasti komarci i komarac Aedes aegypti. Godišnje se od Denga groznice razboli 35 do 60 milijuna ljudi, a bez odgovarajućeg liječenja smrtnost hemoragijskog oblika iznosi 20%. 2010. bolest je zabilježena na poluotoku Pelješac kod jednog njemačkog turista koji se Denga groznicom zarazio u Hrvatskoj. Testiranja su dokazala zarazu i kod još 15 osoba na području Pelješca i Korčule.

 

Kako spavaju žirafe?

Žirafa (Giraffa camelopardalis) spava jako malo u odnosu na ljude. Prosječno spava oko 2 sata na dan i to uglavnom noću. Žirafa spava nekoliko puta tijekom dana (noći) u intervalima od 5 do 30 minuta.

Žirafe koje leže lak su plijen za lavove jer se teško ustaju, stoga žirafe uglavnom spavaju stojeći. Samo u REM fazi (rapid eye movement) moraju leći kako se ne bi srušile. Kao i kod ljudi, i kod žirafe su za svo vrijeme trajanja REM spavanja svi mišići pod utjecajem volje (osim očnih) paralizirani.

Koliko očiju ima pauk?

 

Njih 99% ima 8 očiju, dok od preostalih 1% gotovo svi imaju 6 očiju, ali neki imaju 4, 2 pa i niti jedno (špiljski pauci). Uz toliko očiju čudno je da pauci zapravo vide prilično loše. Uglavnom razlikuju svjetlo i sjenu. Iznimka su pauci skakači (Salticidae ) koji imaju dobar vid.

 

Lovci ili lovina?

Ovog se tjedna diljem svijeta obilježava 25. tjedan morskih pasa. Discovery Channel je uveo taj običaj 17. srpnja 1987. 

Morski psi postoje na Zemlji 400 milijuna godina (Ljudi, Homo sapiens sapiens tek nešto više od 100 000 godina).  Ljudi se plaše morskih pasa premda su zapravo ljudi ti koji ubijaju morske pse, a ne obrnuto. Danas je više od trećine vrsta morskih pasa ugroženo. Svake se godine radi peraja ubije više od 73 milijuna morskih pasa.

Od izlaska filma Ralje (Jaws) 1975. strah od morskih pasa je još veći. No treba napomenuti da je više ljudi umrlo od uboda pčele nego li od napada morskog psa. Vjerojatnost da će vas pojesti morski pas je zapravo jako mala. Ako se ne kupate u moru onda je ravna nuli. Ako ste doduše australski surfer, onda je ta vjerojatnost dosta veća.

Morski psi ne jedu ljude. Napadaju ih iznimno kada ih zamijene za neku, njima ukusniju, vrstu. Najčešće morski psi jedu tune, lignje, tuljane, morske lavove i dupine. Najveći se morski psi, poput kitopsine (Rhincodon typus) i gorostasne psine (Cetorhinus maximus), hrane sitnim planktonom.

Danas je više od trećine vrsta morskih pasa ugroženo. Svake se godine radi peraja ubije više od 73 milijuna morskih pasa.

Zašto svijetle krijesnice?

 Na fotografiji se vide krijesnice noću. Poznato je preko 2000 vrsta ovih kornjaša. Koja je uloga bioluminiscencije - svjetlosti koju proizvode krijesnice?

 

Krijesnice (Lampyridae) su poznate po luminiscenciji. Riječ luminiscencija dolazi od latinske riječi lumen (svjetlo) i grčke bios (život). 

 

 

Organi za proizvodnju svjetla krijesnica nalaze se na donjem dijelu abdomena životinje. U njima enzim LUCIFERAZA djeluje na suprstrat LUCIFERIN i u prisutnosti kisika, magnezijevih iona i ATP-a stvara žutu, zelenu ili blijedo crvenu svjetlost valnih duljina 510 do 670 nm. 

 

Uloga bioluminiscencije se razlikuje u ličinki i kod odraslih životinja. Ličinke bioluminiscencijom upozoravaju da su neukusne pa čak i otrovne za većinu grabežljivaca. 

 

Odraslim jedinkama bioluminiscencija uglavnom služi za privlačenje partnera.  Krijesnice roda Photuris koriste bioluminiscenciju kako bi privukle plijen. Svojom svjetlošću oponašaju svjetlo ženki krijesnica drugih vrsta te na taj način privlače mužjake koje nakon toga pojedu.

Ebola ponovno prijeti

Najnovija epidemija Ebole dogodila se u srpnju ove godine u Ugandi. Epidemija još traje. Do 3. kolovoza zaraženo je 53, a umrlo 16 osoba. Prvi puta je bolest zabilježena 1976. u Zairu i Sudanu.

Ebola virus pripada porodici Filoviridae. Virus pripada RNA jednolančanim virusima, što znači da je njegova nasljedna uputa zapisana u jednom lancu ribonukleinske kiseline. 

Kod prokariota (bakterija) i eukariota (svih živih bića građenih od pravih stanica, kojima pripadaju i gljive i biljke i životinje) nasljedna je uputa zapisana u dva lanca deoksiribonukleinske kiseline- DNA. 

Ime je virus dobio po rijeci Ebola u Kongu. Ebola uzrokuje hemoragijsku groznicu sa stopom smrtnosti od 55 do 90%.

Smatra se da su prirodni izvor virusa letipsi roda Pteropodidae.

Telomere i starenje

Telomere su zaštitni dijelovi na krajevima kromosoma (poput plastičnih kapica na vezicama za cipele) koje se pri svakoj diobi skraćuju.

Kada više nema telomera za skraćivanje, stanice se ne mogu dijeliti. Dakle duže telomere znače duži život (u teoriji).

Jedine stanice koje imaju sposobnost obnavljanja telomera pomoću enzima telomeraze su zametne stanice iz kojih nastaju spolne stanice i stanice raka.