Sljepulja je zauzela mjesto prve pratilje u izboru najružnije životinje po sudu Biologije s Bedenko.
U sljepulje Myxinidae pripada više od 50 vrsta životinja. Duge su najčešće 25 do 100 centimetara. Sljepulje pripadaju kralješnjacima (Vertebrata) te se zajedno s paklarama svrstavaju u kružnouste (Cyclostomata). Kružnouste su ribolike životinje koje nemaju čeljusti (Agnatha).
Rađaju se kao hermafroditi (dvospolci) s razvijenim muškim i ženskim spolnim organima, nakon čega se razviju ili kao mužjaci ili kao ženke, no mogu i promijeniti spol.
Sljepulje su, kao što im ime kaže, gotovo slijepe. Njihove slabo razvijene oči nalaze se pod kožom. Loš vid nadoknađuju istančanim osjetom njuha i osjetom opipa. Kraj ustiju imaju 4 pipka.
Na jeziku imaju strukturu nalik rašpi s oštrim zubićima. Imaju 5 do 15 pari škrga. Nemaju ljuske, a u koži imaju brojne sluzne žlijezde koje izlučuju velike količine sluzi.
Sluz sljepulja ima obrambenu ulogu. U dodiru s vodom postaje gusta i ljepljiva. Žličica sljepuljine sluzi za časak će vrč vode pretvoriti u gustu sluz.
Ta sluz ima potporna vlakanca zbog kojih je iznimno otporna i teško se skida. Ribe koje napadnu sljepulju mogu se ugušiti ako im sluz prekrije škrge. Zato sljepulje jedu hobotnice i morski sisavci pa čak i ljudi.
Sljepulje imaju primitivan krvožilni sustav s čak četiri srca! Nemaju lubanju, a kostur im je u cjelosti hrskavičan. Nemaju veliki niti mali mozak (cerebrum i cerebellum).
Metabolizam im je spor te mogu izdržati i do 7 mjeseci bez hrane. Većinu vremena provode zakopane u sediment, a hrane se morskim mnogočetinašima, ali i ribama. Kroz usta, škrge ili analni otvor ulaze u mrtvu ili umiruću ribu te je proždiru iznutra.
Žive u hladnim i umjerenim morima, a nađene su na dubinama do 5000 metara.
Svake se godine od 2009. obilježava Dan sljepulja treće srijede u mjesecu listopadu. Ove godine je to 17. listopada.
Dan je to koji slavi važnost nepopularnih i nelijepih životinja diljem svijeta.
Golokrtičasti štakor je prema izboru pratitelja stranice Biologije s Bedenko na facebooku osvojio ne tako laskavu titulu najružnije životinje. Velika mu je konkurencija bila riba sljepulja.
Golokrtičasti štakor (Heterocephalus glaber) je glodavac koji živi u podzemnim hodnicima u istočnoj Africi, posebno Etiopiji, Keniji i Somaliji.
Zanimljiv je iz mnoštvo razloga. Kao prvo, golokrtičasti štakor je samo jedan od dva zadružna sisavca. Kolonije golokrtičastih štakora slično su organizirane kao i kolonije zadružnih kukaca, pčela, mrava i termita.
U kolonijama živi između 20 i 300 životinja, najčešće oko 80. Samo se jedna ženka razmnožava i ona predstavlja kraljicu. Samo se 1 do 3 mužjaka razmnožavaju. Ostali su članovi kolonije radnici i privremeno su sterilni. Kraljica živi oko 13 do 18 godina, a nakon njezine smrti nastaje velika borba te ju nasljeđuje druga ženka. Mladunce kraljica doji oko 1 mjesec nakon čega ih radnici hrane izmetom dok ne postanu spremni za krutu hranu. Odrasli se golokrtičasti štakori hrane gomoljima, ali također jedu vlastiti izmet (koprofagija).
Golokrtičasti je štakor jedini poikilotermni sisavac. Njegova se temperatura mijenja s temperaturom okoliša. Ima vrlo nizak metabolizam što smanjuje njegove potrebe za kisikom kojeg u podzemnim hodnicima ima jako malo. Uz to njegova krv ima velik afinitet prema kisiku te veže sav dostupan kisik mnogo efikasnije. Ima malen kapacitet pluća.
Golokrtičasti su štakori gotovo slijepi, krake dlake i skoro gole naborane blijede kože. Veliki su oko 10 centimetara, mase oko 30 grama s time da su zabilježeni štakori mase od čak 80 grama.
Zanimljivi su i stoga što su praktički neosjetljivi na bol. Nedfostaje im neurohormon (neurotransmiter) odgovoran za prenošenje osjeta boli.
Vjerojatno i zbog niskog metabolizma golokrtičasti su štakori rekorderi među glodavcima u dugovječnosti. Žive čak do 28 godina! Uz to su otporni na rak. Kod njih rak nije zabilježen te stoga genetičari proučavaju njihov genom ne bi li dobili uvid u tajne starenja i pojave raka. Genom golokrtičastog štakora sekvencioniran je 2011. godine.
