Nevolja u Salemu počela su tijekom hladne mračne zime, u siječnju 1692. 8 se djevojčica razboljelo, među prvima devetogodišnja Elizabeth Parris, kćer velečasnog Samuela Parrisa i njegova nećakinja , jedanaestogodišnja Abigail Wiliams. Bila je to neobična bolest: djevojčice su bile u deliriju, imale su jake konvulzije, govor im je bio nerazumljiv i imale su neobične osjete na koži. Zabrinuti su mještani očajnički tražili objašnjenje. Njihov zaključak: Djevojčice su bile uklete, na njih je bačena kletva.
Započelo je upiranje prstom u potrazi za krivcem. Prve su optužbe bile na računTitube, Parrisova ropkinje rodom s Kariba te dvije starije žene, Sarah Good i Sarah Osburn, koje su bile na lošem glasu.
Sve tri žene uhićene su 29. veljače. Do kraja 1692., privedeno je više od 150 „vještica“. Do rujna 1692. dvadeset je osoba pogubljeno, a još ih je 5 umrlo u zatvoru. Niti jedna od pogubljenih osoba nije priznala da je vještica. priznanje bi im sigurno spasilo život, no duša bi im bila osuđena na prokletstvo. Suđenja u Salemu naposljetku su okončana 29. listopada, naredbom guvernera Massachusettsa, Sir Wiliama Philipsa. Kada se prašina slegnula, mještani i optuživači nisu mogli objasniti svoje postupke.
Stoljećima su se znanstvenici i povjesničari trsili pokušavajući objasniti ludilo koje je obuzelo Salem. Je li na djelu bila spolna diskriminacija? Je li uzrok nedostatak nekog vitamina ili minerala u prehrani ili masovna histerija? Ili je to možda krivnja obične gljivice?
Kada je studentica Linda Caporael započela proučavati suđenja u Salemu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nije niti sanjala da bi obična raževa gljivica mogla biti odgovorna za jezive događaje 1692. No djelići slagalice počeli su dolaziti na svoja mjesta. Završivši studij psihologije, Linda Caporael je uskoro primijetila vezu između neobičnih simptoma koji su se pojavili kod bolesnih djevojčica u Salemu i halucinogenih učinaka droga poput LSD-a. LSD se dobiva iz ergotina, a ergotin iz gljivice ,Claviceps purpurea, koja napada raž. Ergotizam, trovanje ergotinom već je bilo implicirano u druge epidemije bizarnog ponašanja poput one u francuskom gradiću Pont-Saint-Esprit 1951. godine, kada je 150 osoba hospitalizirano, a 5 je podleglo trovanju.
No je li raževa gljivica uistinu bila krivac? Je li imala mogućnosti da okrene Salem naglavce? Istraživanja Linde Caporael pružila su odgovor na to pitanje.
Ergotizam uzrokuje gljivica Claviceps purpurea, nametnik na raži, pšenici i ostalim žitaricama.Na zaraženoj raži umjesto pšena razvija se tamnoljubičasti roščić – sklerocij. U njemu se nalazi otrovni spoj ergotin od kojeg se dobiva lizergična kiselina, djelatni sastojak LSD-a. Ergotin izaziva stezanje glatkih mišića i poremećaje u radu živčanog sustava.
Toksikolozi danas znaju da jedenje hrane u kojoj se nalazi ergotin može dovesti do grčenja mišića, povraćanja, halucinacija, osjećaja plaženja kukaca po koži i brojnih drugih. Svi su ti simptomi zabilježeni u zapisima sa suđenja u Salemu. Gljivica dobro uspijeva za toplih, vlažnih i kišnih proljeća i ljeta. Caporael je u dnevnicima stanovnika Salema utvrdila da su upravo takvi uvjeti vladali 1691. Gotovo su svi pogođeni živjeli u zapadnom, vlažnom i močvarnom dijelu mjesta, idealnom za razmnožavanje gljivice. U to je doba raž bila glavna žitarica u Salemu. Raž konzumirana u zimi 1691./1692. lako je mogla biti kontaminirana velikom količinom ergotina. Ljeto 1692. bilo je suho, što može objasniti nagli prekid „djelovanja vještica“.
Nema komentara:
Objavi komentar