OPASNOST OD ZRAČENJA
Radijacija se nalazi svugdje oko nas. Svake sekunde stotine kozmičkih zraka prođe kroz naše tijelo. Istovremeno se u našim plućima raspada nekoliko radioaktivnih atoma, koje smo udahnuli sa zrakom, te nekoliko tisuća atoma kalija i dva – tri uranova atoma, koji su u naše tijelo dospjeli hranom i pićem. Iz tla pod našim nogama te iz građevnih materijala oko nas, zrače radioaktivni elementi, koji su njihov sastavni dio.
Mnogi su od nas izloženi i umjetnim izvorima zračenja, koji se koriste u medicini, industriji, poljoprivredi pa i u znanstvenim istraživanjima.
U visokim dozama radijacija ubija u nekoliko sati, a u malim dozama može izazvati pojavu raka.
Što je radijacija?
Tvari su građene od atoma. Neki atomi su nestabilni. Dok se ti atomi raspadaju, kako bi postigli veću stabilnost, emitiraju nevidljive valove ili čestice bogate energijom, što se naziva radijacija ili zračenje.
Postoji više tipova zračenja. Za živa bića najopasnije je ionizacijsko zračenje.
Učinak radijacije na stanice
Svi organizmi, pa tako i ljudski, građeni su od golemog broja stanica. Kada čestice visoke energije prolaze kroz tijelo čovjeka, one mijenjaju ili uništavaju molekule koje upravljaju stanicama.
U visokim dozama zračenje ubija stanice. U malenim dozama neke oštećene molekule mogu se zamijeniti, no i male doze mogu biti opasne, ako je oštećena molekula DNA, u kojoj je zapisana čitava nasljedna uputa organizma.
Ako su oštećeni vitalni geni stanica neće moći obavljati svoju ulogu ili će stradati. Pri oštećenju gena koji kontroliraju rast, stanica može započeti nekontroliranu diobu i time dovesti do nastanka potencijalno smrtonosnog tumora.
Učinak zračenja na živa bića
Nisu svi organizmi jednako podložni posljedicama zračenja niti su svi organi jednako osjetljivi na zračenje. Posebno osjetljivi organi su spolne žlijezde, koštana srž, pluća te probavni sustav
Količina energije koju radijacija preda tkivu neke osobe naziva se apsorbirana doza i izražava se u grey-ima (Gy). Za osobu naglo izloženu zračenju, apsorbirana doza dobar je pokazatelj rizika.
Za zračenje ispod 0,25 Gy nema kratkoročnih posljedica. Pri dozi od 0,25 do 1 Gy, osoba postaje privremeno neplodna te se javlja mučnina. Pri dozama od 1 do 3 Gy javlja se povraćanje, dijareja i brz gubitak težine. Osoba ozračena dozama od 3 do 6 Gy u 50 % slučajeva umrijeti će uslijed oštećenja koštane srži i probavnog sustava. Preživjeli će ostati sterilni i slijepi uslijed razvoja očnih mrena.
Za sve preživjele postoji rizik mutacija (promjena na genima) reproduktivnih stanica, čime se posljedice zračenja prenose na potomstvo
Čak i male doze nose rizik od razvoja malignih tumora.
Izvori zračenja
Na prirodne izvore zračenja otpada oko 80% ukupno primljene godišnje doze zračenja, dok je preostalih 20% uzrokovano umjetnim izvorima zračenja.
1. Prirodni izvori zračenja
Prirodne izvore zračenja uglavnom je teško izbjeći. Većina prirodne radijacije potječe od plina radona, a zatim od kozmičkih zraka i zračenja iz Zemljine kore.
68% prirodnog zračenja dobivamo radonom. Radon je plin bez mirisa, boje i ukusa, koji nastaje radioaktivnim raspadom urana iz tla. Količina urana jako varira u pojedinim geografskim područjima. Koncentracija radona posebno je visoka u zgradama izgrađenima na granitu ili vapnencu. Radon iz tla prodire kroz pukotine u zgrade. Ukoliko se zgrada nedovoljno prozračuje koncentracija radona može jako porasti i postati opasna po zdravlje
Kada udišemo zrak koji sadrži mnogo radona, radijacija nam može oštetiti pluća te čak izazvati rak pluća. Jedino duhanski dim uzrokuje veći broj karcinoma pluća.
Kozmičke zrake nastaju u našoj galaksiji ili na suncu na udaljenim galaksijama. One su jačeg intenziteta na višim nadmorskim visinama, tako da su više izloženi njihovom djelovanju ljudi koji često putuju zrakoplovom te oni koji žive na višim nadmorskim visinama. Intenzitet kozmičkih zraka je 20% niži u zatvorenim prostorijama.
Zemljina kora je prošarana radioaktivnim izotopima. Uran i torij emitiraju α - čestice, koje su jako ionizirajuće, pa prema tome i vrlo opasne za zdravlje. Tome valja pridodati i radioaktivni kalij, na koji u prirodi otpada 0,01%, a koji emitira manje opasne β – čestice.
Mi radioaktivne elemente također unosimo u tijelo hranom i pićem. Voda za piće, kao i jestive biljke i životinje, sadrže radioaktivne izotope. Radioaktivni elementi, posebno kalijev izotop, osobito su koncentrirani u pojedinim vrstama hrane. Školjkaši su posebno koncentriran izvor radioaktivnih elemenata.
2. Umjetni izvori zračenja
Ako usporedimo količinu primljenog zračenja, tada su umjetni izvori poput nuklearnih elektrana, odgovorni za mnogo manje doze na godinu. Od samog otkrića, čovjek je radijaciju rabio u medicini i industriji.
2.1.Uporaba zračenja u medicini
Najveći dio umjetnog zračenja kojim ljudi bivaju ozračeni u medicinske je svrhe. Od tog zračenja većinu primamo kao rendgenske zrake. Danas se u većini dijagnostičkih postupaka koriste mnogo manje doze zračenja nego što je to bio slučaj u prošlosti. Novija tehnika kompjutorizirane tomografije daje liječniku pregršt informacija, ali i mnogo veću dozu zračenja (oko 400 puta veću od običnog rendgenskog snimka).
Mnogo se veće doze zračenja rabe kako bi se liječile bolesti poput raka, jer cilj je uništiti oboljele stanice.
2.2.Zračenje i nuklearna energija
50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća izvedeno je preko 500 atmosferskih nuklearnih pokusa. Najviše doze zračenja, kao posljedica nuklearnih pokusa ljudi su primili početkom 60-tih godina , dok su danas razine primljenog zračenja znatno niže.
1986. godine nesreća u Černobilu oslobodila je goleme količine radioaktivnog materijala nad Europom i Azijom. U to je vrijeme od posljedica akutne radijacijske bolesti umrla 31 osoba. Teško je utvrditi konačan broj žrtava Černobilske tragedije
Poseban je problem zbrinjavanje radioaktivnog otpada nuklearnih elektrana. Cilj pravilnog skladištenja je spriječiti otjecanje radioaktivnog otpada u vodu, kojom bi radioaktivni materijal mogao stići do ljudi.
3.Procjena rizika
Ljudi danas koriste radioaktivne materijale za stvaranje električne energije te za otkrivanje i liječenje raznih bolesti.
Premda radijacija nudi mnoge koristi, zračenje ipak predstavlja opasnost za zdravlje i utječe na kvalitetu našeg okoliša.
Najjednostavnije ćemo smanjiti rizik od zračenja ukoliko izbjegavamo nepotrebna rendgenska snimanja te ako redovito provjetravamo prostorije u kojima boravimo, čime se smanjuje koncentracija radioaktivnog radona u zraku.
Danas su i prirodna i umjetna radijacija sastavni dio naših života. Ne možemo ukloniti radijaciju iz okoliša, ali možemo smanjiti rizik za zdravlje, kontrolirajući izlaganje zračenju
Nema komentara:
Objavi komentar